subota, 28. srpnja 2012.

Morsko blago, prvi dio

Morska obala krije pravo blago u vidu školjkica, kamenja, komadića stakla obrađenog višegodišnjim radom valova, soli i sunca. Odlazak na more stoga mi je zanimljiviji od posjeta najbolje opremljenoj hobby trgovini, prebiranje po oblucima, oduševljenje kad naiđem u svojoj potrazi na kakvu lijepu školjku, komad obrađenog stakla ili drveta ne može se mjeriti ni sa kakvom kupovinom umjetnog repromaterijala. 

Obzirom da se nakupilo dosta toga što jedva čeka biti pretočeno u neku ideju i uradak, najprije sam odlučila iskoristiti nekoliko velikih i lijepih školjki za izradu - kolajne. Sve što vam za ovo treba jeste solidno dugačak komad špage ( cca 2 metra), kukica, dugmić za kopču, perlice i - morsko blago. Špagicu najprije pričvrstite za dugmić, zatim jednostavnim bodom lančića  nanižite perlice na špagu, a kad završite s time formirajte omču kroz koju ćete provući dugmić. Pričvrstite školjke (koje ste prethodno probušili da biste ih mogli pričvrstiti za kolajnu), ukrasite ih po izboru, ja sam evo i na njih zalijepila špagicu u obliku vitice....i kolajna za svakodnevni đir i ljetne kavice je spremna za šetnju!


nedjelja, 22. srpnja 2012.

Kritika i samokritika

Razvila se, tako, nekidan na "fejsu" i to na stranici jednog vrhunskog kreativca i modnog umjetnika diskusija oko toga zašto danas svatko s pristupom internetu sebe smatra - umjetnikom.

Dotični je, naime, bio isprovociran brojnim uradcima koje domaćice svih životnih dobi šakom i kapom postavljaju po internetu, pa je u tu svrhu izabrao fotke nekih radova koji su po njemu (a bogami i po mome sudu) teški primjer neukusa a ne umjetnosti. Bilo je na tim slikama koje je odabrao svega - katastrofalnih decoupage uradaka, odljevaka u gipsu koji sliče na čudovišta iz drugih svemirskih sustava, instalacija za koje ni nakon nekoliko gledanja ne možete utvrditi što su i čemu služe....

Iako se slažem sa dotičnim glede kritike radova koje je izabrao, moram priznati da je malo preoštro sve one koji žele biti kreativni u startu proglasiti "nadriumjetnicima", "kič-majstorima" i slično.  Ruku na srce, bilo bi nadobudno smatrati se umjetnikom kad se koristiš tutorijalom kojeg je prije tebe smislio netko drugi, jer umjetnost bi po mom skromnom sudu ipak pretpostavljala - originalnost. No, vjerujem da mnogi od nas vole svoje hobije ne zato jer imaju pretenzije "biti umjetnicima" nego jednostavno zato jer vole nešto kreirati, stvarati, vole to što rade, i, na kraju krajeva, zato jer tako zaboravljaju brige svagdanje.

S druge strane, treba biti i samokritičan i pokušati ne stavljati na internet baš sve što ste napravili, jer je životno i logično da među deset dobrih radova ima i poneki ćorak jer nekad kad surfam po netu, posebno po fejsu, ne mogu se načuditi što sve ljudi uploadaju.

Ono što me je malo bocnulo to je bila i kritika gore spomenutog kreativca glede pošasti za raznoraznim tutorijalima, pa mu se tako našao na tapetu i onaj sada već legendarni o pravljenju kolajni od starih majica. Naravno, u vrrrrrlo sarkastičnom stilu osvrnuo se i na taj vid "umjetnosti" što me možda i ne bi toliko bocnulo da i ja, par dana prije, nisam napravila nekoliko takvih ogrlica. No, dovraga, meni se sviđaju, i to mi je jedino bitno!:)) Za one koji još ne znaju - evo tutorijala  a evo i mojih kolajni koje ponosno šetam na kavice:

četvrtak, 19. srpnja 2012.

Oda ljetu kroz nekoliko sličica

Iako sam u prethodnom postu kukala zbog vrućina i fjake koja nas u Dalmaciji drži od lipnja pa do konca rujna, moram priznati da ipak volim to blještavo, užareno ljeto, te duge sunčane dane i kratke, zvjezdane noći, i mirise ljekovitog bilja u kršu, i ritual spravljanja ribe na gradelama, i orkestar cvrčaka koji svira svoj zaglušujući krešendo, ma volim ja čak i komarce, eto.
No kako sam starija to su ljeta sve manje "duga, topla" i nekako mi se čini da se ni ne okrenem a već smo u zlatnoj jeseni i još dalje i dalje...
I možda sam ljeto baš zato zavoljela, jer se za njega hvatam kao utopljenik za slamku želeći da što dulje potraje i da se nekako zaledi vrijeme dok su u kadru sunce, more, mirisi i zvuci ljeta, i dok se čini kao da ne postoji duga i tamna zima.
Moj doživljaj ljeta ispričan u slikama bi, zato, izgledao ovako:

četvrtak, 12. srpnja 2012.

Cvijetak na reveru

U zadnje vrijeme ne da mi se ništa. Lijeno se vučem od kreveta do balkona i nazad, bilo kakav rad po ovim vrućinama čini mi se kao nemoguća misija. Koliko vidim i druge blogerice su malo zapostavile svoje blogove, sto posto u tome ova nesnosna vrućina ima svoje prste. Ne možeš funkcionirati kad je vani 35 stupnjeva.

Pa ipak, da ne ispadne kako sam postala totalna ljenčina dolaskom obožavanog nam ljeta, evo nekoliko novih brošića koji su u - a kojem drugom - cvjetnom ozračju! Ljeto je idealno doba za osvanuti u cvjetnom aranžmanu ujutro, na poslu, navečer, ma u svako doba.I što je najbolje - ove cvjetove ne moram zalijevati, svježi su i po najvišim temperaturama!:)