nedjelja, 22. travnja 2012.

Poštar uvijek zvoni dva puta...

Običan, ružni, smeđi sandučić. Nekako me podsjetio na prošlo kasno ljeto kad sam bila u Provansi - u malim, pitoresknim mjestima skoro je pa nemoguće vidjeti obične, ružne, tamne sandučiće, skoro svaki je oslikan ili dekupažiran. Ne znam kako vama, ali meni takvi detalji jaaaako mnogo govore o osobi koja živi iza vrata kuće koja ima takav šareni sandučić, drvene roletne u pastelnim bojama, mnogo, mnogo cvijeća ili nešto slično tome...A tek kad je cijeli gradić uređen na takav način, poput Saint Paule de Vence - poželite doći živjeti u takvo mjesto i nikad, nikad ne otići iz njega.
I zato, ovo je kao neki hommage jednom krasnom, sad već prošlogodišnjem putovanju koje me obogatilo inspiracijom za cijeli život.


petak, 6. travnja 2012.

Purple dream

Moj najdraži cvijet je ruža, a odmah iza ruže slijede - zumbuli.
Možda je to zbog njihove boje jer ljubičasta je moja najdraža boja. Možda zbog intenzivnog mirisa koji me, svakog proljeća, proustovski vraća u dane djetinjstva i rane mladosti kad je moj dom mirisao na zumbule koje je majka donosila sa sobom. A možda i zato jer su jako lijepi a traju tako kratko - kao i svi oni trenuci koji život čine.
Neki ljudi ne vole njihov miris, kažu da ih od njega boli glava, ali za mene taj miris je čista esencija proljeća... nikad do sada nisam našla takav parfem koji bi ispunio moja očekivanja kao što to mogu zumbuli.
U glavnoj ulozi: jedna obična staklenka, čini mi se "Podravkinog" umaka za paštu, i salvetica sa motivom zumbula. Obožavam ukrašavati "beskorisne" stvari koje su osuđene na to da završe u smeću! Najprije crackle tehnika, zatim lagano sjenčanje, i na kraju prskanje gotovog rada sa starom četkicom za zube umočenom u ljubičastu akrilnu boju.:) Ovi zumbuli će cvasti - cijelu godinu!