nedjelja, 22. travnja 2012.

Poštar uvijek zvoni dva puta...

Običan, ružni, smeđi sandučić. Nekako me podsjetio na prošlo kasno ljeto kad sam bila u Provansi - u malim, pitoresknim mjestima skoro je pa nemoguće vidjeti obične, ružne, tamne sandučiće, skoro svaki je oslikan ili dekupažiran. Ne znam kako vama, ali meni takvi detalji jaaaako mnogo govore o osobi koja živi iza vrata kuće koja ima takav šareni sandučić, drvene roletne u pastelnim bojama, mnogo, mnogo cvijeća ili nešto slično tome...A tek kad je cijeli gradić uređen na takav način, poput Saint Paule de Vence - poželite doći živjeti u takvo mjesto i nikad, nikad ne otići iz njega.
I zato, ovo je kao neki hommage jednom krasnom, sad već prošlogodišnjem putovanju koje me obogatilo inspiracijom za cijeli život.


Broj komentara: 6:

  1. Baš si me inspirirala!!!Ako ja uskoro ne skinem svoj ružni sandučić i ne napravim ovakvu divotu , nisam ništa napravila!!!
    Predivno , veselo, neobično....

    OdgovoriIzbriši
  2. Sandučić je divan! Šteta što kod nas nije taj običaj ukrašavanja sandučića :( Ali to me ne sprečava da jednom sredim svoj :)

    OdgovoriIzbriši
  3. Prekrasno! Dala si mi ideju da uredim svoj!

    OdgovoriIzbriši
  4. Baš lijep sandučić! Imam ja jedan novi, ali sam izgubila ključić. Sad moram skemijati što ću s njim..

    OdgovoriIzbriši
  5. Ajme, ovo je predivno, nisam još radila salvetnu tehniku, čekam ljeto da počnem sa hobijima, jako me zainteresiralo...ali dosad sam samo gledala... međutim, koliko je ovo otporno na vlagu? znam da se premaže, ali može li to zbilja izdržati na kiši?

    OdgovoriIzbriši