utorak, 11. prosinca 2012.

Priča o jednoj sovi

Učka je doletjela iz šume otresajući snijeg sa svojih krila. Došla su hladna vremena i sve su duplje u šumi zauzete, pa se Učka našla u neobranom grožđu. Nije ona tipična sova, ona je jedna mala dama koja voli ugodan i topao smještaj, i  sva njena braća i sestre, njih deset iz istog gnijezda, uvijek su je zezali da je vrlo razmažena. Jednog dana kljucnula je kljunom o moje prozorsko okno molećivo me gledajući izvana, a ja nisam imala srca da je tako ostavim. Pogledala me pametno i nakrivila svoju glavu kao da me pita - gdje ćeš sam mnom? Stavila sam joj kapicu, i specijalno za nju pronašla jednu staru kuhinjsku dasku. Istina, nije u pitanju šumsko deblo sa dupljom no kao što smo rekli ni Učka nije tipična sova. A i izgleda mi sretna jer je napokon pronašla svoj dom.




utorak, 16. listopada 2012.

Još jedna kutija za "đinđe"

Jedna od stvari koja se kod mene neprekidno množi jeste - nakit. U više navrata do sad sam pisala o kutijama za nakit koje, nekako uvijek tako ispadne, radim za samo za sebe i vlastite potrebe jer sam toliko ovisna o "đinđama" da mi kutija nikad nije dosta.


Iz istog razloga nastala je i ova kutija, koja je i prije no što se ljepilo osušilo osvanula puna narukvica, kolajni, naušnica i ostalog za predstojeću jesensko-zimsku sezonu. Nisam je previše "cifrala", jedino što sam uz rub nalijepila najprije satensku vrpcu a zatim jednu rupičastu. Vrpca na vrpcu, hm? No ja sam zadovoljna rezultatom.:)

četvrtak, 4. listopada 2012.

Male stvari

"Male stvari čine život", čuli ste do sad već milion puta.
I, bez obzira što se radi o klišeju, to je istina. Ako zatvaraš oči pred detaljima i uvijek tražiš nešto grandiozno i veliko, puštaš život da prolazi pored tebe. Ljepota je u sitnicama, zadubite se u njih i otkrit ćete jedan sasvim novi svijet pored ovog znanog svima.






srijeda, 29. kolovoza 2012.

Zarobljene ribice

Najprije smo dva i pol mjeseca slušali o kolonama turista, o armagedonskim vrućinama, o najvrućem ljetu u zadnjih milion i nešto godina. Toliko medijsko silovanje bubnjića katastrofalnim najavama zamalo smaka svijeta sad je zamijenila druga budalaština - oprostite na temperamentijem izričaju - da je ljeto gotovo. Kako za koga, gospodo draga sa državne dalekovidnice, za vas u unutrašnjosti koji ste odavna daleko od mora u svojim uredima vjerojatno jeste, no za neke od nas njegov najljepši dio upravo počinje.:) Vremenska prognoza se, na svu sreću, ne može centralizirati kao što bi neki htjeli.

Nakon ovog malo oštrijeg uvoda na koji me isprovocirala strašno iritatantna potreba ljudi da takvim dezinformacijama ubrzavaju vrijeme koje ionako prebrzo prolazi, evo jedan zoran dokaz da ljeto još uvijek traje. A to su ove ribice koje su se uhvatile u moju mrežu. Nisu zlatne, i nisu mi obećale ostvariti ni jednu želju, pa sam srca kruta odlučila da ih nosim oko vrata umjesto da ih vratim u more. A i one su se sa tim složile, čini mi se.:)
I za kraj željela bih se zahvaliti dragim blogericama od Good Ghost  i Suzani na ovoj predivnoj nagradi koju, vjerovale ili ne, ne znam kome dalje proslijediti jer svi blogovi koje pratim ili imaju više od 200 korisnika ili su nagradu već dobili. No to i nije tako bitno, koliko je bitno da ste me se sjetile i zato vam od srca hvala::)



četvrtak, 9. kolovoza 2012.

Igram se žicom!

Prije par dana imala sam mogućnost birati poklon koji želim, i nakon kratkog, jako kratkog razmišljanja odlučila sam se za - kliješta!
Da se razumijemo, ne za kombinirke ili nešto slično tome:)) nego za ona mala, decentna kliješta koja kreativci koriste za neograničene igre sa žicom koja je nevjerojatno zahvalan medij.
I tako, evo mog poklončića (ok, uz to sam dobila i čitav niz drugih hoby stvarčica o kojima ću nešto reći neki drugi put):
I, naravno, čim su kliješta došla u moje ruke ja sam postala ovisna o novoj zanimaciji - radu sa žicom. Dala sam mašti na volju i počela raditi vitice, nizati perle, dala se u potragu za zanimljivim tutorijalima, i za vrijeme cijelog tog ushićenja - skroz zaboravila da je vani 35 stupnjeva!
                                       


subota, 28. srpnja 2012.

Morsko blago, prvi dio

Morska obala krije pravo blago u vidu školjkica, kamenja, komadića stakla obrađenog višegodišnjim radom valova, soli i sunca. Odlazak na more stoga mi je zanimljiviji od posjeta najbolje opremljenoj hobby trgovini, prebiranje po oblucima, oduševljenje kad naiđem u svojoj potrazi na kakvu lijepu školjku, komad obrađenog stakla ili drveta ne može se mjeriti ni sa kakvom kupovinom umjetnog repromaterijala. 

Obzirom da se nakupilo dosta toga što jedva čeka biti pretočeno u neku ideju i uradak, najprije sam odlučila iskoristiti nekoliko velikih i lijepih školjki za izradu - kolajne. Sve što vam za ovo treba jeste solidno dugačak komad špage ( cca 2 metra), kukica, dugmić za kopču, perlice i - morsko blago. Špagicu najprije pričvrstite za dugmić, zatim jednostavnim bodom lančića  nanižite perlice na špagu, a kad završite s time formirajte omču kroz koju ćete provući dugmić. Pričvrstite školjke (koje ste prethodno probušili da biste ih mogli pričvrstiti za kolajnu), ukrasite ih po izboru, ja sam evo i na njih zalijepila špagicu u obliku vitice....i kolajna za svakodnevni đir i ljetne kavice je spremna za šetnju!


nedjelja, 22. srpnja 2012.

Kritika i samokritika

Razvila se, tako, nekidan na "fejsu" i to na stranici jednog vrhunskog kreativca i modnog umjetnika diskusija oko toga zašto danas svatko s pristupom internetu sebe smatra - umjetnikom.

Dotični je, naime, bio isprovociran brojnim uradcima koje domaćice svih životnih dobi šakom i kapom postavljaju po internetu, pa je u tu svrhu izabrao fotke nekih radova koji su po njemu (a bogami i po mome sudu) teški primjer neukusa a ne umjetnosti. Bilo je na tim slikama koje je odabrao svega - katastrofalnih decoupage uradaka, odljevaka u gipsu koji sliče na čudovišta iz drugih svemirskih sustava, instalacija za koje ni nakon nekoliko gledanja ne možete utvrditi što su i čemu služe....

Iako se slažem sa dotičnim glede kritike radova koje je izabrao, moram priznati da je malo preoštro sve one koji žele biti kreativni u startu proglasiti "nadriumjetnicima", "kič-majstorima" i slično.  Ruku na srce, bilo bi nadobudno smatrati se umjetnikom kad se koristiš tutorijalom kojeg je prije tebe smislio netko drugi, jer umjetnost bi po mom skromnom sudu ipak pretpostavljala - originalnost. No, vjerujem da mnogi od nas vole svoje hobije ne zato jer imaju pretenzije "biti umjetnicima" nego jednostavno zato jer vole nešto kreirati, stvarati, vole to što rade, i, na kraju krajeva, zato jer tako zaboravljaju brige svagdanje.

S druge strane, treba biti i samokritičan i pokušati ne stavljati na internet baš sve što ste napravili, jer je životno i logično da među deset dobrih radova ima i poneki ćorak jer nekad kad surfam po netu, posebno po fejsu, ne mogu se načuditi što sve ljudi uploadaju.

Ono što me je malo bocnulo to je bila i kritika gore spomenutog kreativca glede pošasti za raznoraznim tutorijalima, pa mu se tako našao na tapetu i onaj sada već legendarni o pravljenju kolajni od starih majica. Naravno, u vrrrrrlo sarkastičnom stilu osvrnuo se i na taj vid "umjetnosti" što me možda i ne bi toliko bocnulo da i ja, par dana prije, nisam napravila nekoliko takvih ogrlica. No, dovraga, meni se sviđaju, i to mi je jedino bitno!:)) Za one koji još ne znaju - evo tutorijala  a evo i mojih kolajni koje ponosno šetam na kavice:

četvrtak, 19. srpnja 2012.

Oda ljetu kroz nekoliko sličica

Iako sam u prethodnom postu kukala zbog vrućina i fjake koja nas u Dalmaciji drži od lipnja pa do konca rujna, moram priznati da ipak volim to blještavo, užareno ljeto, te duge sunčane dane i kratke, zvjezdane noći, i mirise ljekovitog bilja u kršu, i ritual spravljanja ribe na gradelama, i orkestar cvrčaka koji svira svoj zaglušujući krešendo, ma volim ja čak i komarce, eto.
No kako sam starija to su ljeta sve manje "duga, topla" i nekako mi se čini da se ni ne okrenem a već smo u zlatnoj jeseni i još dalje i dalje...
I možda sam ljeto baš zato zavoljela, jer se za njega hvatam kao utopljenik za slamku želeći da što dulje potraje i da se nekako zaledi vrijeme dok su u kadru sunce, more, mirisi i zvuci ljeta, i dok se čini kao da ne postoji duga i tamna zima.
Moj doživljaj ljeta ispričan u slikama bi, zato, izgledao ovako:

četvrtak, 12. srpnja 2012.

Cvijetak na reveru

U zadnje vrijeme ne da mi se ništa. Lijeno se vučem od kreveta do balkona i nazad, bilo kakav rad po ovim vrućinama čini mi se kao nemoguća misija. Koliko vidim i druge blogerice su malo zapostavile svoje blogove, sto posto u tome ova nesnosna vrućina ima svoje prste. Ne možeš funkcionirati kad je vani 35 stupnjeva.

Pa ipak, da ne ispadne kako sam postala totalna ljenčina dolaskom obožavanog nam ljeta, evo nekoliko novih brošića koji su u - a kojem drugom - cvjetnom ozračju! Ljeto je idealno doba za osvanuti u cvjetnom aranžmanu ujutro, na poslu, navečer, ma u svako doba.I što je najbolje - ove cvjetove ne moram zalijevati, svježi su i po najvišim temperaturama!:)

utorak, 19. lipnja 2012.

Giweavay - rezultati!

Drage moje, nisam vas zaboravila!
No, na žalost, zadnjih dana nešto čudno mi se počelo događati s kompom, jednu stranicu mi otvara i po desetak minuta, na internet se jako teško priključujem. Naravno, odmah sam poduzela sve potrebne mjere, uključila svu moguću antivirusnu zaštitu ali...ispada da nije virus.
Možda je stara zvijer počela rikavati, tko zna.:(
Uglavnom, iskoristit ću ovaj rijedak trenutak kad sam uspješno konektirana na internet, i brže-bolje objaviti rezultate bez objave slika s glasanja ili bilo čega što bi prekinulo ovu krhku vezu koju imam s internetom - dakle, izvlačenjem papirića iz velikog dekupažiranog kuhinjskog lonca dobili smo i pobjednicu a to je Loredana.
Draga, javi mi se na jasminas40@gmail.com i pošalji mi svoju adresu!

srijeda, 6. lipnja 2012.

Cvjetne minijature u limenkama

Proljeće je kalendarski na izmaku, no temperaturno još uvijek traje. I iako sam se zaželjela kupanja moram priznati da mi nije krivo, jer ovakvo vrijeme savršeno odgovara svom tom zelenilu i cvijeću koje buja oko nas...potpisala bih cijelu godinu ovako! Uglavnom, prije dosta vremena sam vam pokazala limenke nad kojima se moje srce smilovalo pa umjesto da završe u smeću, doživjele su makeover uz pomoć kista, bojica, špage i salvetica. Ostala sam vam dužna  pokazati kako su se u njima smjestile mlade sadnice, uglavnom sukulenata i ponekog kaktusića, pa evo kratkog rezimea minijaturnog, zelenog svijeta koji buja u šarenim, vedrim limenkama.Ponekad ih uzmem u ruku i zadubim se u te male, zelene latice koje trebaju tako malo prostora da bi pokazale svu svoju ljepotu....



ponedjeljak, 4. lipnja 2012.

Decoupage na pločicama i giveaway

Što napraviti kad se nađete na više-manje pustom otoku, sa jednim kistom, bočicom Drvofixa, nekoliko pločica i jednom dobrom salvetom?
Mislim da se odgovor sam nameće.:) Za decoupage zabavu ponekad je potrebno tako malo, a rezultati znaju biti tako zanosni.
Za ovaj mali mozaik koristila sam salveticu kupljenu u Provansi koja ima 4 različita lica, sa različitim motivima, ne znam koji mi je ljepši od kojeg.:) Stoga sam odlučila i vas darovati sa ovom salvetom, i još jednom koja također ima 4 različita motiva (neka ostanu tajna), a u kuverticu će sretna dobitnica dobiti još poneko iznenađenje...sve što trebate učiniti jest ostaviti komentar na ovom postu, linkati moj giweaway na svom blogu ili Facebooku i...to je to! Izvlačenje je 17. lipnja 2012. godine u večernjim satima. Sretno!

nedjelja, 22. travnja 2012.

Poštar uvijek zvoni dva puta...

Običan, ružni, smeđi sandučić. Nekako me podsjetio na prošlo kasno ljeto kad sam bila u Provansi - u malim, pitoresknim mjestima skoro je pa nemoguće vidjeti obične, ružne, tamne sandučiće, skoro svaki je oslikan ili dekupažiran. Ne znam kako vama, ali meni takvi detalji jaaaako mnogo govore o osobi koja živi iza vrata kuće koja ima takav šareni sandučić, drvene roletne u pastelnim bojama, mnogo, mnogo cvijeća ili nešto slično tome...A tek kad je cijeli gradić uređen na takav način, poput Saint Paule de Vence - poželite doći živjeti u takvo mjesto i nikad, nikad ne otići iz njega.
I zato, ovo je kao neki hommage jednom krasnom, sad već prošlogodišnjem putovanju koje me obogatilo inspiracijom za cijeli život.


petak, 6. travnja 2012.

Purple dream

Moj najdraži cvijet je ruža, a odmah iza ruže slijede - zumbuli.
Možda je to zbog njihove boje jer ljubičasta je moja najdraža boja. Možda zbog intenzivnog mirisa koji me, svakog proljeća, proustovski vraća u dane djetinjstva i rane mladosti kad je moj dom mirisao na zumbule koje je majka donosila sa sobom. A možda i zato jer su jako lijepi a traju tako kratko - kao i svi oni trenuci koji život čine.
Neki ljudi ne vole njihov miris, kažu da ih od njega boli glava, ali za mene taj miris je čista esencija proljeća... nikad do sada nisam našla takav parfem koji bi ispunio moja očekivanja kao što to mogu zumbuli.
U glavnoj ulozi: jedna obična staklenka, čini mi se "Podravkinog" umaka za paštu, i salvetica sa motivom zumbula. Obožavam ukrašavati "beskorisne" stvari koje su osuđene na to da završe u smeću! Najprije crackle tehnika, zatim lagano sjenčanje, i na kraju prskanje gotovog rada sa starom četkicom za zube umočenom u ljubičastu akrilnu boju.:) Ovi zumbuli će cvasti - cijelu godinu!

ponedjeljak, 19. ožujka 2012.

Bočica za tekuće zlato

Kao velika ljubiteljica maslinovog ulja bez kojeg ne mogu zamisliti skoro ni jedan obrok, obožavam čitati literaturu o maslinama, njihovom uzgoju, pravljenju ulja i načinima kako što bolje iskoristiti njegova ljekovita svojstva. Pa sam tako naišla i na ovu podjelu maslinova ulja prema starim Rimljanima:
1) EX ALBIS - ulje dobiveno od zelenih maslina, namijenjeno caru i senatorima
2) OLEUM VIRIDUM -  ulje dobiveno od prošaranih maslina, namijenjeno aristokraciji
3) OLEUM MATURUM - ulje dobiveno od crnih maslina, zrelih i prezrelih, namijenjeno građanstvu
4) OLEUM CADUCULUM - ulje od otpalih maslina, namijenjeno najnižim slojevima građanstva
5) OLEUM CIBAREUM - ulje od crvljivih maslina, namijenjeno robovima
Eto, stari Rimljani su sve klasificirali, proučavali, pa tako čak i ulje. Ono što naročito raduje jest da mi danas u najgorem slučaju koristimo ulje koje je nekad bilo namijenjeno aristokraciji, dok se mnogi od nas goste i ekstradjevičanskim uljem koje je nekad bilo samo privilegija cara.
Vjerujem da je vam je poznato da se ovo tekuće zlato najbolje čuva u tamnim, staklenim bocama, a ako su uz to i dekupažirane - tim bolje.:) Za tu namjenu i ja sam uredila ovu bočicu:



subota, 28. siječnja 2012.

My secret box

Postoje trenuci kojih se rado sjećamo. Postoje stvari koje nas podsjećaju na te trenutke. Bakin prsten, damsko ogledalo, kolajna koju vam je kupio netko drag, broš kojeg ste nosili nekad davno dok niste vodili računa o nekim sada uobičajenim obavezama, špangice koje vam je mama stavljala u kosu kad ste odlazili u školu. Kao što Prousta u prošlost odvede neki zaboravljeni okus ili miris, tako se ja teleportiram u drugu vremensku zonu kad u ruci držim trag prošlog vremena.

Odlučila sam napraviti kutiju za moje  relikvije. Samo ja ću znati gdje se kutija nalazi i koja bogatstva u sebi krije. Kad poželim pozdraviti djevojčicu koja u meni čuči, zaronit ću u bogastvo skriveno u mojoj tajnoj kutiji.


nedjelja, 22. siječnja 2012.

Što da radim sa ovim limenkama?

Uvijek se tako dogodi - skupi mi se mnogo boca, limenki, kutija i slično, koje bi po nekoj logici trebale završiti u smeću, ali meni ih je žao baciti.:) Čini mi se kao da svaka od njih jedva čeka svoj makeover.  Pa ih onda malo bojam, patiniram, špricam, lijepim. I na kraju, kada završim sa njihovim transformacijom, uvijek se pojavi isto pitanje - a kamo sad sa njima?

Nemam pojma. Valjda budem smislila kako iskoristiti ove limenke. Ili još bolje - dajte mi vi koju idejicu!:))