nedjelja, 28. studenoga 2010.

Šaljete li čestitke?

Već godinama nisam slala čestitke preko pošte,čisto zaboravila kraj e-mail i sms



Nisam poslao čestitku ima sto godina. Uglavnom sms ili poziv. Žalim za nekim starim vremenima kada je slanje čestitki bila uobičajena pojava
 
Ne. Nit dobijam nit saljem.


Ovo su neki od odgovora na pitanje "šaljete li čestitke" sa jednog foruma. Kad nekome danas želite čestitati Božić, Novu Godinu i slično, fino otipkate poruku na mob ili, jednostavno, pošaljete mail. I stvar je riješena. Nema više gnjavaže sa odabirom čestitki, kupnjom markica, odlaskom u poštu... postali smo vrlo, vrlo komodni. I hladni baš poput mobilnih uređaja koji su nam postali neophodno sredstvo komunikacije.
Ja se, pak, sjećam nekih drugačijih vremena kad su kupnje čestitki, te njihovo slanje i primanje predstavljali pravi ritual.Kao dijete jedva sam čekala božićne i novogodišnje blagdane upravo zbog čestitki.Bila sam strastvena kolekcionarka čestitki, naročito ovih božićno-novogodišnjih. Svaki dan bih se sjurila niz stepenice do poštanskog sandučića i nestrpljivo virkala unutra, kroz rešetkice, ne bih li ugledala neku novopristiglu čestitku. A kad bi neka napokon pristigla, radosti ne bi bilo kraja!
 
 
Sa posebnom strašću sam ih razvrstavala - na jednu hrpicu one sa zimskim pejsažima, ptičicama u snijegu, Djeda Mrazom, a na drugu one elegantne sa božićnim aranžmanima, svijećama, kuglicama. Nekako sam uvijek i bez da pogledam tko je pošiljatelj već prema samom motivu na čestitci znala tko je šalje. Guštala sam u slanju čestitki dragim ljudima - u mojoj obitelji ja sam bila ta koja ih je uvijek birala! U cijeloj toj priči oko slanja i primanja čestitki osjećala sam ono što odavna u ovoj eri sms-ova osjetila nisam - toplinu i ljubav dragih ljudi koja je stizala zajedno sa tom šarenom  kartom pečatiranom poštanskim žigom iz gradova miljama udaljenim od moga.
Moje kolekcije čestitki odavna već nema, izgubila se u nekoj od onih selidbi kroz koje svatko barem jednom u životu prođe.  Čestitke više ne šaljem ni ne primam, no ove godine sam ih evo nekoliko izradila. 
 

 


Za koji dan možda ću ponovno, kao ono dijete od prije tridesetak godina, staviti ih u kuvertu i poslati na neke adrese. Tko zna, možda još ima ljudi koji im se umiju radovati kao i ja prije toliko godina. E, i ponovno sam ih počela skupljati, no ovog puta one vrlo, vrlo stare koje se mogu kupiti na antiknim sajmovima. Već sama činjenica da su svjedoci nekih sasvim drugačijih vremena od ovih danas čini ih vrijednima.

nedjelja, 21. studenoga 2010.

Plavo i bijelo

Za sad me još uvijek nije uhvatilo New Year raspoloženje. Lunjam po vašim blogovima, upijam božićno-novogodišnje ideje i najvjerojatnije ću već slijedeći tjedan započeti svoje prve blagdanske projekte između ostaloga i stoga jer je nemoguće ostati bez inspiracije u toj masi internetskih kreativnih ideja. No, za sad sam još uvijek u nekom drugom filmu.
Baš sam nekidan razmišljala o tome koji bi grad, državu htjela posjetiti sada, ovog trena a da tamo još nisam bila. Vjerojatno zbog utjecaja tmurnih, kišnih dana koji su se zaredali jedan za drugim, u mislima sam otputovala na jedan sunčani otok - Santorini. To je jedan od najljepših grčkih otoka, oblikovan ogromnom vulkanskom erupcijom koja se dogodila oko 1650. godine prije Krista. Prije nekog vremena kolegica mi je pokazivala slike koje je snimila na tom krasnom mjestu kojeg posjećuju turisti i umjetnici cijelog svijeta. Ostala sam zapanjena količinom ljepote koju sam vidjela. Samo dvije boje zastupljene su u arhitekturi ovog otoka - plava i bijela. U toj priči bijela boja je nešto poput granice koja našoj mašti brani da poistovjeti ovaj krasni otok sa velikim plavetnilom koje ga okružuje sa svih strana, i odozdo i odozgo.
Teleportirana u mislima na ovaj topli, mediteranski otok, odlučila sam svoj najnoviji projekt posvetiti, a čemu drugom, nego plavoj i bijeloj boji koje su simbol Mediterana a posebno Santorinija. Zahvaljujući poklonu dragih kreativki o kojima sam pisala u ranijem postu, nastao je ovaj komplet - šalica (kupljena u Plodinama po super cijeni od 4.99 kn, tamo zaista ima zgodnih i jeftinih stvari ko stvorenih za naš hobi!), tanjurić i kutijica kojoj još nisam odredila namjenu. Malo vedrine u ove sumorne, jesenske dane!

ponedjeljak, 15. studenoga 2010.

Makeover škrinjice

Ovaj  vikend sam bila vrijedna. Već mjesecima me bode u oko jedna škrinjica, koja je izvorno bila u tamnoj boji drveta da bih je ja u jednom od svojih neuspjelih eksperimenata pretvorila u nešto šargasto-pirgasto, bože sačuvaj... Nakon toga bacila sam je u špajzu, ljuta što mi ne pada na pamet u što bih je mogla preurediti i koji motiv postaviti između njenih njenih ugraviranih rubova.
I onda sam odlučila, bit će to klasika - crveno sa crnim ornamentima između rubova, a rubovi u crnoj boji. No, kako to obično biva, u samom procesu rada - inspiracija me povela u drugom pravcu! Nakon što sam cijelu škrinjicu dekupažirala salvetom, rubovi su ostali u žućkastoj boji ranijeg propalog projekta. I - to mi se učinilo ok!
Stoga sam, umjesto planirane crne boje, rubove, ručkice i metalne dijelove najprije obojala u zlatnu akrilnu boju, a nakon toga sve lagano prešla bitumenom. Voila!

srijeda, 10. studenoga 2010.

Idemo se još malo upoznati!



Draga kreativka Mare me je počastila ovom slatkom nagradicom, pa hajde da odgovorim na pitanja koja su stigla u paketu sa spužvastim Bobom!


1. Zašto si stvorila blog?

Ovo nije moj prvi blog, bilo ih je još no na njima se nisam bavila kreativom nego nekim sasvim drugim stvarima. Ideja za ovakav blog mi je pala odjednom na pamet, nakon što sam cijeli dan surfala po kreativnim blogovima i upijala svu ljepotu sa tih stranica, jednostavno sam osjetila potrebu da postanem dio te pozitivne virtualne zajednice. I - evo me!


2. Koju vrstu blogova čitaš?

U zadnje vrijeme isključivo one koji se bave stvaranjem, ručnim radovim i slično, no ponekad mi se omakne i izlet u blogove koji se bave društvenom stvarnošću, ili možda bolje reći - irealnošću - koja nas okružuje.


3. Imaš li omiljenu marku dekorativne kozmetike?

Balea.:)) Šalim se. Od svačeg po malo. Ipak mi je dobra, stara "Nivea" nekako najviše prirasla srcu.


4. A odjeće?

Volim se oblačiti u Mango prodavaonicama, nije neka marka ali mi se sviđaju njihove boje, krojevi, ideje. Izbjegavam odjeću sa vidljivo otisnutim markama proizvoda jer ne želim sličiti na pokretnu reklamu. Često surfam E-bayom nastojeći uhvatiti bezobrazno skupe dizajnerske komade robe po normalnim cijenama - e, kad mi to uspije onda likujem cijeli dan!


5. Koji proizvod dekorativne kozmetike ti je najbitniji?

Definitivno - olovka za oči. Iza nje odmah dolazi sjajilo za usne. Nikad se nisam previše trackala, valjda zato i imam ovako dobar ten. :))


6. Koju boju najviše voliš?

Ljubičastu, a odmah iza nje bordo, boju trule višnje. Te su mi dvije "naj" no u suštini volim sve boje.


7. Tvoj parfem?

Parfemi su moja ovisnost, imam ih toliko da ćemo prije ući u EU nego ih sve potrošim! Ipak, izdvojila bih "Chloe".


8. Koji film najviše voliš?

Ja sam filmofil, ne prođe niti jedan tjedan a da ne odgledam barem dva filma. Moj najdraži film je "Bladerunner" iliti "Istrebljivač" po naški, a zatim klasici - Ben Hur, svi od Hitchocka , "Paklena narandža" itd.


9. Koje države želiš posjetiti i zašto?

Želim posjetiti Grčku jer obožavam antičku mitologiju, filozofiju i književnost. Također, Sirija i Egipat su na listi mojih želja - kao što vidite privlače me najviše kolijevke svjetskih civilizacija, možda sam, tko zna, u prošlom životu bila neki rimski vladar ili faraon .:)


Nagradu proslijeđujem svim dragim kreativkama koje su moji sljedbenici a do sada nisu sudjelovale u ovoj igri!

ponedjeljak, 8. studenoga 2010.

Čarobni dvorci

U zadnjih godinu i nešto puno sam putovala. Negdje duboko u meni čučao je putnik i sve ove godine čekao svojih pet minuta. Kad čovjek poželi putovati? U mome slučaju, onda kad životna okolina na neki način postane zatvor, kad ti postane jasno da život nije i ne može biti pravocrtno gibanje posao-kuća-posao i tako iz godine u godinu. Nakon što sam se razočarala zbog mnogih nekorektnih stvari na poslu (vi radite, drugi napreduju - poznato?) i uz to još i razboljela, u meni kao da se probudila glad za izlaskom iz svakidašnjice koju nam drugi nameću. Niti dvije operacije prošle godine nisu me spriječile da posjetim Bavarsku, Novu godinu dočekam u Parizu, a ovo proljeće vidim i Veneciju, prije mjesec dana Istanbul. I nekako mi se sa tom novom filozofijom vratilo i zdravlje i osmjeh na lice. Putovati i stvarati - formula za ispunjen život!
Prošle godine u ovo doba posjetila sam bavarske dvorce i sad kad se u sjećanjima vraćam u to putovanje mislim da neću pogriješiti kada kažem da je te krajeve najljepše posjetiti u jesen. Dakle, ako je netko od vas sada slobodan i ima par dana sačuvanog godišnjeg odmora - krenite i nećete požaliti! Bavarska, najbogatija regija Njemačke, predivna je u svako godišnje doba, ali naročito u ranu jesen kad se bujne bavarske šume odjenu u zagasite boje.
U Bavarskoj, inače, možete zaista fino papati, naravno ukoliko volite kobase i začinjeniju kontinentalnu hranu. I sve to zatim zaliti sa slavnim bavarskim pivcem. Obzirom da nisam baš neki veliki ljubitelj mesa i piva u kombinaciji, ja sam se "utješila" sa bavarskim slasticama. Ovako izgleda tipična bavarska pekara.
A tu su i dvorci, zaista ih mnogo ima i svaki izgleda bajkovito. No, najljepši su oni koje je podigao bavarski kralj Ludvig II, zanesenjak koji je imao taj peh da postane kralj sa dušom umjetnika i sanjara, a to nikako ne ide zajedno. Uz to je bio i homoseksualac - što je u ono doba, osobito kad se radilo o kraljevima od kojih se očekuje da omoguće državi prijestolonasljednika, bilo nedopustivo.
Ludvig II - nesretni bavarski kralj

Umjesto da ratuje i osvaja teritorije te se bavi političkim perfidnostima, Ludvig se odlučio na nedopustiv grijeh - novac iz državne kase je doslovno praznio da bi gradio dvorce po bavarskim šumama u kojima je vrlo rado ugošćavao Richarda Wagnera, svog velikog idola kojemu je ujedno bio i mecena. Upravo prema sadržajima Wagnerovih opera ukrašena je unutrašnjost ovih dvoraca kao i okolina, a omiljena figura koja je korištena u dekoracijama interijera i eksterijera jest labud koji je ujedno i središnji motiv Wagnerovih bajki.

crni labud iz Wagnerovih bajkovitih opera

Evo slika dvaju najpoznatijih dvoraca Ludviga II - Neuschwanstein, kojeg možete vidjeti na špici Disney crtića i Herrenchiemsee koji je trebao biti njemački Versailes ali, na žalost, nikad nije dovršen jer je Ludvig za vrijeme njegove gradnje proglašen ludim od strane svojih protivnika kojima se dizala kosa na glavi zbog njegova trošenja novca na gradnju dvoraca, a zatim najvjerojatnije i ubijen (pronađen je mrtav u jezeru zajedno sa svojim liječnikom). Imao je samo 40 godina.

Za razliku od ostalih putovanja za koja je dovoljan običan turistički vodič, ovo putovanje imalo je svoju posebnu priču o nesretnom kralju koji je bio neshvaćen za života a slavljen poslije smrti. Možda mi je stoga i ostalo u sjećanju, te sam upravo zato i odlučila sa vama podijeliti svoja sjećanja na ove prekrasne dvorce i prirodu koja ih okružuje.

subota, 6. studenoga 2010.

Šparoge i još ponešto

Da šparoge rastu u rano proljeće, to svi znamo. No izgleda da su, eto, počele rasti i u kasnu jesen! Ovu fotku moram s vama podijeliti, snimljena je prije tri dana na otoku Žirju. U šetnji prirodom najprije sam naišla na jednu prekrasnu, sočnu šparogu, no kako sam mislila da je to samo izolirani slučaj, hir prirode ili nešto takvo, nisam je ubrala niti snimila. No budući da sam nakon toga naišla na još nekoliko vrlo lijepih primjeraka, odlučila sam to fotkati, jer priznat ćete - jesenje šparoge i nisu baš tako česta pojava!



Inače, drage moje kreativke, već neko vrijeme muku mučim sa običnim, neuglednim bocama u kojima držim kupinovo vino koje smo ja i moj darling pravili ovo ljeto. Odlučila sam taj čarobni napitak koji naprosto obožavam smjestiti u bocu prikladno uređenu za tu deliciju, i za to mi je poslužila prazna, oprana i zaboravljena boca od Ballantines koju sam obukla - a u šta drugo nego kupine!



Imam još brdo boca, tegli, limenki itd. koje čekaju na svoj makeover, a budući da me je Rockgranny oduševila svojom pošiljkom, izgleda da mi neće nedostajati ni lijepih salveta za te sve ideje! Hvala dragoj kreativki što mi je uljepšala dan svojim poklonom, obožavam ovakva iznenađenja!



srijeda, 3. studenoga 2010.

Jesen i... recesijski lavor!

Još kao dijete znala sam u ranu jesen promatrati oblake kako se naguravaju na intenzivno plavoj nebeskoj površini. Jeste li primijetili kako su oblaci intenzivno pahuljasti i veliki u jesen, a kako se dan bliži kraju počinju se istapati u svim mogućim nijansama gorećeg sutona? Eto, ja volim jesen zbog njezinih boja, zbog polaganog ritma u kojem dani prelaze u noć, i neka je mračno, i neka dan kratko traje - ja je volim. Volim miris kestenja i toplinu šalice čaja u ruci, volim igle za pletenje i vezenje sa kojima se družim dugo u noć, volim dobru knjigu dok vani puše vjetar i munje prekidaju kišnu noć, volim bundeve i šipke, volim zvuk uvelog lišća koje šušti po nogama i služi kao hrana zemlji za novi život. Svake jeseni prepuštam se razmišljanjima, sjećanjima, šetnjama, stvaranju - jesen je moja muza.

I da, volim je iako sam jedne kasne jeseni ostala bez nekoga tko me je volio najviše na svijetu, njezin brižni glas i grleni smijeh uvijek mi odzvanjaju u ušima. Ponekad mi se čini da je i ona zagrnuta u šal od sjećanja i bajki jednostavno odšetala u jesenje veče.

Evo nekoliko jesenjih fotki snimljenih kraj Prokljanskog jezera pored Šibenika, bez photoshopa i sličnih alata, jer jesen je najbolji slikar kojemu intervencije nisu potrebne:



No da ne bi ispalo kako sam se samo prepustila nostalgičnom raspoloženju i sanjarenju, evo i jedan moj najnoviji uradak nastao nakon jedne akcije na obližnjem - smetlištu! Dakle, moju strast za prekapanje po tuđim otpatcima (koliko god to bilo bizarno, jelte) već znate, i ovom prilikom ću vas razveseliti sa preobrazbom jednog emajliranog, starog, olupanog lavora ili kajina po dalmoški. Koristila sam običan cracle lak, boje za beton, bitumen i lak za čamce, pa obzirom na moju ekonomičnost i sklonost ka zamjenskim materijalima predlažem da se zove - "Recesijski lavor"!