utorak, 14. prosinca 2010.

Putujmo u - Pariz!

Neki od vas koji pratite ovaj moj blog i uveseljavate me svojim komentarima vjerojatno razmišljate ovih dana kamo za Novu godinu. Ako planirate putovati, krajnje je vrijeme da se odlučite za željenu destinaciju budući da ona najatraktivnija putovanja znaju biti popunjena i mjesec dana unaprijed. Onome tko može i želi negdje otputovati toplo ću preporučiti doček Nove Godine u Parizu, gdje sam i ja dočekala prošlu Novu godinu.

                                                     Louvre
 Pariz je grad kojeg morate vidjeti barem jednom u životu. Naglasak je na "barem" jer se radi o velebnom, ogromnom gradu u kojemu mnogi provedu i svoj život a da ga cijelog nisu upoznali.Pariz je ljepota, poezija, umjetnost, povijest. Svaki bulevar, svaka avenija, nosi svoju priču koja čeka da je poslušate. Za Parižane sam čula negativne stvari - da ne žele s turistima pričati na engleskom, da su drski i odnose se prema vama sa visine. No, ljubaznost slučajnih prolaznika koje bih zaustavila i pitala gdje se nalazi  neka ulica, kao i konobara po restoranima, trgovaca u dućanima - razuvjerila me u ovoj predrasudi. Ono što će vam sigurno upasti u oko na pariškim ulicama su brojni beskućnici koje ne možete ne primijetiti. Iznenadilo me kad sam saznala da je znatan broj tih ljudi visokoobrazovan i da mnogi biraju beskućništvo kao specifičan životni boemski stil. Pariz je grad koji se, koliko god to čudno zvučalo, ponosi svojim beskućnicima.

                                                     pogled s rijeke, slikano iz autobusa

Latinska četvrt, Saint Germain, Sorbona, Louvre, Champs Elysees, Napoleonova grobnica Dôme des Invalides, trgovi Concorde, Bastille, Republique, Vendome, Trocadero, Etoile, Eiffelov toranja - samo su neke od znamenitosti koje morate vidjeti u Parizu. I obavezno se provozajte rijekom Seinom - mi smo se odmah navečer po dolasku u Pariz spustili u jedan od desetaka brodova koji razvoze turiste, i ta mi je vožnja ostala u predivnom sjećanju - sve okićeno, velebne građevine duž obale, i prekrasni Eiffelov toranj osvijetljen tisućama svjetiljki...


                                                               slavni toranj noću i...

                                           ... red za ulazak u toranja preko dana - tko voli nek izvoli :))

Naš je hotel bio smješten pored "ozloglašenog" Pigalla tako da nam je s jedne strane bila romantična i umjetnička četvrt Montmartre kroz koju su prošli neki od najslavnijih umjetnika svih vremena, a sa druge obilje sex i peep shopova sa raznim čudesima u izlozima za koje ja i moj dragi nismo ni znali da postoje!:)
Na sljedećoj slici možete vidjeti mene u ulici Montmartre koja obiluje umjetnicima, slikarima, galerijama i meni je to bio najljepši dio Pariza kojeg sam vidjela.


                                   Moulin Rouge - svega par metara od našeg hotela gdje smo bili smješteni

Francuski restorani i pizzerie su posebna priča. Ako želite zaista nešto konkretno pojesti i pri tome ne bankrotirati - nema druge nego da odete u neki fast food ili kod Arapa na kebab. Naime, porcije u restoranima su tako male, skoro dječje, da padate u iskušenje upitati konobara da li je to samo predjelo. No, ako poželite sebi kupiti vino, domaći sir, ili neku drugu deliciju - tad je izbor zaista velik. A što se shopinga tiče - ako ste dubljeg džepa tad vam je samo nebo granica. U suprotnom, ispod Montmartrea (taman preko puta mog hotela) imate cijelu koloniju arapskih dućana u kojima se možete lijepo obući, kupiti CD-ove sa šansonama, parfeme i sve ostalo što možete zamisliti.


                                                     ulaz u jedan francuski restoran

Doček Nove godine u Parizu nudi vam bezbroj mogućnosti, što naravno ovisi o vašim željama ali i bogatstvu kojim raspolažete. Ako imate koju kunu viška otiđite u Moulin Rouge (ukoliko uspijete uhvatiti kartu jer je pred vratima uvijek kilometarski red). Ja sam se odlučila na doček Nove na Champs Elysses, među milijunima ljudi različitih vjera, boje kože, rasa - i to je nešto što nikad neću zaboraviti. U ponoć kad je Eiffelov toranj počeo bljeskati sa svojim bezbrojnim lampicama ja sam se možda po prvi puta u životu osjetila kao - građanin svijeta.

4 komentara:

  1. Aaa kako lijep post i preporuka za doček Bjonda!
    Uživala sam u čitanju.
    Pusa

    OdgovoriIzbriši
  2. U svemu se slazem s tobom. Prije tri godine sam bila u Parizu i provela 10 nezaboravnih dana u jednom od najljepsih gradova na svijetu:)
    Pusa

    OdgovoriIzbriši
  3. Bila sm u Parizu prije nekoliko godina, ali ljeti. Putujem za 10-tak dana i baš me razveselio tvoj post. Necu biti na Dočeku, ali mislim da ću svejedno uživati i jaaako se veselim. Slike i dojmove objavljujem nakon puta.

    OdgovoriIzbriši
  4. Dobro mi je došlo ovo što sam pročitala jer sam prije dva dana sve već organizirala za Novu Godinu u Parizu. Veselim se povratku u taj grad kao sda idem sutra, a ima još 10 mjeseci do tada hahaha.
    Hvala!

    OdgovoriIzbriši