nedjelja, 28. studenoga 2010.

Šaljete li čestitke?

Već godinama nisam slala čestitke preko pošte,čisto zaboravila kraj e-mail i sms



Nisam poslao čestitku ima sto godina. Uglavnom sms ili poziv. Žalim za nekim starim vremenima kada je slanje čestitki bila uobičajena pojava
 
Ne. Nit dobijam nit saljem.


Ovo su neki od odgovora na pitanje "šaljete li čestitke" sa jednog foruma. Kad nekome danas želite čestitati Božić, Novu Godinu i slično, fino otipkate poruku na mob ili, jednostavno, pošaljete mail. I stvar je riješena. Nema više gnjavaže sa odabirom čestitki, kupnjom markica, odlaskom u poštu... postali smo vrlo, vrlo komodni. I hladni baš poput mobilnih uređaja koji su nam postali neophodno sredstvo komunikacije.
Ja se, pak, sjećam nekih drugačijih vremena kad su kupnje čestitki, te njihovo slanje i primanje predstavljali pravi ritual.Kao dijete jedva sam čekala božićne i novogodišnje blagdane upravo zbog čestitki.Bila sam strastvena kolekcionarka čestitki, naročito ovih božićno-novogodišnjih. Svaki dan bih se sjurila niz stepenice do poštanskog sandučića i nestrpljivo virkala unutra, kroz rešetkice, ne bih li ugledala neku novopristiglu čestitku. A kad bi neka napokon pristigla, radosti ne bi bilo kraja!
 
 
Sa posebnom strašću sam ih razvrstavala - na jednu hrpicu one sa zimskim pejsažima, ptičicama u snijegu, Djeda Mrazom, a na drugu one elegantne sa božićnim aranžmanima, svijećama, kuglicama. Nekako sam uvijek i bez da pogledam tko je pošiljatelj već prema samom motivu na čestitci znala tko je šalje. Guštala sam u slanju čestitki dragim ljudima - u mojoj obitelji ja sam bila ta koja ih je uvijek birala! U cijeloj toj priči oko slanja i primanja čestitki osjećala sam ono što odavna u ovoj eri sms-ova osjetila nisam - toplinu i ljubav dragih ljudi koja je stizala zajedno sa tom šarenom  kartom pečatiranom poštanskim žigom iz gradova miljama udaljenim od moga.
Moje kolekcije čestitki odavna već nema, izgubila se u nekoj od onih selidbi kroz koje svatko barem jednom u životu prođe.  Čestitke više ne šaljem ni ne primam, no ove godine sam ih evo nekoliko izradila. 
 

 


Za koji dan možda ću ponovno, kao ono dijete od prije tridesetak godina, staviti ih u kuvertu i poslati na neke adrese. Tko zna, možda još ima ljudi koji im se umiju radovati kao i ja prije toliko godina. E, i ponovno sam ih počela skupljati, no ovog puta one vrlo, vrlo stare koje se mogu kupiti na antiknim sajmovima. Već sama činjenica da su svjedoci nekih sasvim drugačijih vremena od ovih danas čini ih vrijednima.

Broj komentara: 7:

  1. Čvrsto sam rešila da ove godine pošaljem nekoliko, strašno mi je dosadilo to sa sms-ovima i putem mail-a. Čestitke zaista imaju draž, a moram da priznam da primim godišnje dva, tri komada. Na žalost:(!

    OdgovoriIzbriši
  2. Da, tako je lijepo dobiti čestitku, rukom napisanu, ponekad uložiti i trud i potražiti savjet kod čitanje nečitkih riječi....ali,na žalost, sve su puniji virtualni poštanski sandučići, a u onim opipljivi koje otvaraš pravim ključićem sve rijeđe nalazimo čestitke. Sada si me potaknula da ove godine pišem i šaljem čestitke!

    OdgovoriIzbriši
  3. baš smo prije par dana prijateljica i ja pričale o čestitkama......i sama sam sebi obećala da ću ove godine poslati čestitke,bar nekoliko:)....
    sjećam se da sam i ja kao mala a i malo veća slagala i razmještala čestitke ......i uvijek mi ih je bilo žao baciti....tko zna gdje su završile:)....
    mene isto nerviraju sms-ovi,uglavnom tipizirani....a još me više smeta čestitanje rođendana sms-om.....
    divan post,hvala ti što si me podsjetila na neka lijepa vremena:))
    M...

    OdgovoriIzbriši
  4. Svake godine saljem cestitke, to je poseban znak paznje i radosti ( nekih godina sam ih i sam pravila). Ljudi ne znaju to cijeniti, tako da sam odlucila ove godine cu poslati samo par.
    Pusa

    OdgovoriIzbriši
  5. Odličan post i prelijepi radovi!
    Pusa i lijep pozdrav.

    OdgovoriIzbriši
  6. drago mi je ako vas ovaj post potakne na slanje čestitki :)

    OdgovoriIzbriši
  7. Ja sam alergična na one SMS čestitke s onim nekim bedastim frazama koje se šire poput ospica, a sve sliče kao jaje jajetu.
    Još uvijek idem u red onih staromodnih koji šalju čestitke i to one koje sama napravim.
    Ponekad se osjećam kao dinosaur zbog toga, ali neka.

    OdgovoriIzbriši