utorak, 26. listopada 2010.

Pitari, pitari...



Ovaj vikenda sam na mom najdražem otoku malo dekupažirala, u pauzama između ribolova. Moj najdraži objekt uljepšavanja su pitari. Koliko god ih šareno obukli, oni nikad nisu kič vjerojatno zato jer cvijeće u njima neutralizira sve ono što vizualno možda i...hm... ne bi bilo prihvatljivo. Evo mojih dvaju novih uradaka - u crvenom pitariću ponosno se kočoperi pilea a u žutom jedan dugovječni điran tj. pelargonia.


Ovaj post ću završiti posvetom jednoj velikoj ženi koja nije više među nama. Njeni su stihovi mnoga srca oplemenili, njezine su riječi umijele dočarati najljepše boje poput kista velikih slikara.
TI, KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE OD MOJIH
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
Ti koja imaš ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbrižnost.
Ti koja umiješ s njegova čela čitati
bolje od mene njegovu samoću,
i koja otklanjaš spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao što proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime počinak
njegovim mislima, i tvoje grlo
hladovina njegovu ležaju,
i noć tvojega glasa voćnjak
još nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi pobožnija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka što se približuju
nedužnim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huči.

Šeći njegovim žalom. Neka te susreću
ožalošćene pliskavice.
Tumaraj njegovom šumom. Prijazni gušteri
neće ti učiniti zla.
I žedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti će ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u noćima oštrih mrazova.
Neka te miluje dječak kojega zaštitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne dočekah naljepše doba
njegove muškosti. Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustošili pogledi
goniča stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja neću nikad voditi za ruku
njegovu djecu. I priče
koje za njih davno pripremih
možda ću ispričati plačući
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj šumi.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nešto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se čude, i susjede
koji žale moju strpljivost.

Ti koja imaš ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

4 komentara:

  1. Prelijepi pitari i divna pjesma, nemam riječi!

    Pusa.

    OdgovoriIzbriši
  2. Prekrasne posude za cvijeće, stvarno nevjerojatno izgledaju...pozdrav od http://cvjetnodrustvo.com

    OdgovoriIzbriši
  3. Pjesma je prekrasna...osjećajna ;(
    ...a novi radovi su ti jako lijepi

    OdgovoriIzbriši