srijeda, 13. listopada 2010.

Grad mirisa, boja i začina

Prošli tjedan ostvarila sam svoju staru želju i posjetila Istanbul.
Veličanstveni grad koji se proteže na europskoj i azijskoj strani kontinenta osvaja posjetitelje svojom toplinom, vedrim ljudima i veličanstvenim građevinama iz bizantskog i otomanskog perioda. Imali smo taj peh da u Istanbul dođemo u 5 sati popodne kad je poslovično tamo najveći prometni krkljanac te da iz prve ruke doživimo probijanje kroz kolonu vozila koje je trajalo puna tri sata od ulaza u grad do našeg hotela smještenog u staroj gradskoj jezgri. Neponovljivo iskustvo! No iako svi pričaju o nediscipliniranoj vožnji Turaka, na terenu stvari izgledaju skroz drugačije - u prometnom kaosu svi na neki fascinantni način stižu na svoj cilj bez ugrožavanja ostalih sudionika u prometu, bez nervoze i ljutnje karakteristične za naše vozače. Na donjoj fotki možete vidjeti prometni krkljanac na mostu koji spaja azijsku i europsku stranu grada.



U Istanbulu svaki trg i ulica naprosto ključaju životom i specifičnim istanbulskim trgovačkim duhom. Prodaje se u trgovinama, na bazarima, na ulicama, i to sve - od igle do lokomotive. Želite li nositi brandiranu odjeću? Nema problema, na svakom koraku netko vam nudi vrlo dobre kopije Lacoste, Prade, Gucci - mislim da neću pretjerati ako kažem da se u Istanbulu može nabaviti skoro svaki brand i to po povoljnim cijenama. No, nemojte se zavarati sa brojnim natpisima na internetu u kojima se tvrdi da je Istanbul u globalu jeftin grad, jer je on to davno prestao postojati. Autorica ovog teksta je, primjerice, dvije tuske kave platila 12 lira a to je oko 40-tak kuna u našem novcu, dva kebaba sa pićem i prilozima - 40 lira (oko 160 kn) i dva bureka (koji nisu ništa bolji od naših) 8 lira što je trideset i nešto kunića. Ne dvojim da se u četvrtima udaljenim od centra može jeftinije objedovati, no kad na raspolaganju imate svega tri dana onda ne možete birati.

Što se tiče Grand Bazara ili Kapali Čaršije - obavezno je posjetite, no kupnju na tom mjestu savjetujem samo onima koji imaju volje da se do besvijesti cjenkaju sa lukavim turskim trgovcima. Kupnja u Grand Bazaru nije isplativa investicija jer isti proizvod možete svega par ulica dalje kupiti i za tri puta manju cijenu. Turci inače imaju prekrasne ćilime, zlatninu, suvenire - no kad uđete u Grand Bazar postoji opasnost da se "blokirate" kao ja od prevelike količine informacija i da, naprosto, ne znate kamo biste krenuli i što kupili.



Od drugih mjesta koja sam posjetila moram spomenuti egipatsku tržnicu - carstvo mirisa, začina, čajeva, ulja, prirodnih sapuna, nakita i svega onoga što uljepšava život. Za razliku od razvikanog Grand Bazara ovdje možete povoljnije šopingirati, a prizori na koje nailazite - brda cimeta, vanilije, šafrana, jasmina itd. - naprosto su melem za nos i oči. Na donjoj slici je jedan tipičan štand sa egipatske tržnice.



U Topkapi palači, koju na žalost nisam fotkala zbog problema sa digitalcem, možete vidjeti bogatstvo od kojeg zastaje dah - zlatom i rubinima optočene sablje, zlatna prijestolja i kolijevke, 86-karatni rubin, dijelove tijela Ivana Krstitelja, Muhamedov otisak stopala i Mojsijev štap - ukratko, mjesto koje morate posjetiti.
A tu su, naravno, i plava džamija, Aja Sofija, slavni obelisk podignut 1500-te godine prije Krista, Zmijski stub, Galata kula i još mnogo, mnogo veličanstvenih tragova povijesti koje morate vidjeti.





Noćni život u Istanbulu posebna je priča. Najvećim dijelom odvija se u ulici Taksim gdje su na stotine lokala, noćnih klubova, a na otvorenim uličnim prostorima umjetnici razveseljavaju prolaznike svojim glazbenim točkama ili trbušnim plesom. Odasvud vas veseli ljudi zovu da im se pridružite, zapjevate i zaplešete sa njima! Napokon sam imala prilike vidjeti i slavne trbušne plesačice i znate šta - uživo su još ljepše i gracioznije nego na slikama! Prekrasni parei kojima su omotane urešeni su dukatima koji zveckaju pri svakom pokretu i uz taj modni detalj se veže slijedeća priča - prvotno su trbušne plesačice bile Romkinje i budući da su za svoj ples od bogataša dobijale dukate ušivale su ih u svoje marame da ih ne bi izgubile.
No ono što me najviše oduševilo u Istanbulu to su - ljudi. Budući da naš jezik ima u sebi dosta turcizama, Turci vrlo brzo shvate odakle ste i tad vas sa širokim osmjehom na licu tapšaju po ramenu i zovu "komšija". Veseli, ljubazni prema gostima, uvijek spremni pomoći - Turci su primjer na koji bi se trebali ugledati i Hrvati kada im ljeti dolaze turisti. U razgovoru sa jednim Turčinom on me upitao zašto su Hrvati uvijek tako mrki i neraspoloženi. Uz crvenjenje obraza pokušala sam to opravdati teškom gospodarskom situacijom no bilo je očito da to nije ispravan odgovor. I za kraj - kada dođete u Istanbul obavezno probajte neku od njihovih bezbrojnih delicija - baklavu, kebab, japrak, halvu, lokum... ma tko bi to sve nabrojao. Istanbul je grad kao stvoren za gurmane i ljude koji uživaju u životu. Nadam se da ću ga još barem jednom posjetiti.

Broj komentara: 5:

  1. Jako lijepo si ovo napisala, odlična reportaža Bjonda!!!
    Uživala sam.

    Veliki pozdrav.

    OdgovoriIzbriši
  2. Slične utiske i ja nosim iz Istanbula, a naslov posta u potpunosti opisuje njegovu srž!
    Mene su najviše očarale razne radnje sa čajevima (donela sam kući bezbroj kesica)i raznim mirisnim uljima i sapunima...

    OdgovoriIzbriši
  3. sad si me vratila u neka druga vremena.....bila sam nekoliko puta u istambulu i svaki put sam ga doživjela nekako drugačije......
    ali uvijek su tu bile male čaše sa čajevima i trgovci spremni na cjenkanje do besvjesti:))...
    M....

    OdgovoriIzbriši
  4. Zondra - drago mi je što ti se sviđa moj "mini putopis". Mare - kad smo na jednom štandu kupili kožnu jaknu, prodavač nas je odmah zvao na čaj i piće u njegov drugi dućan. Vjerojatno je usput mislio ugovoriti još neki poslić!:) Lenka, ja se od trgovina i štandova sa čajem, sapunima itd. naprosto nisam odvajala.

    OdgovoriIzbriši